Često mi se javljaju roditelji male dece, od nekoliko meseci do nekoliko godina starosti, sa tegobama koje opisuju kao hronične. Obrazac je uglavnom isti: deca mesecima ili po godinu–dve pate od istih simptoma, sa kraćim ili dužim periodima poboljšanja i obično već imaju dijagnozu.
Mala deca su često bolešljiva
Najčešće tegobe zbog kojih dolaze su:
– ponavljajuća upala ušiju;
– nos zapušen ili stalno curi, ili i jedno i drugo;
– česte upale grla;
– bakterije u brisevima, nekad sa simptomima, nekad bez;
– ekcemi pretežno, mada i nekoliko drugih kožnih problema.
Deca budu pod terapijom u proseku jednom–dvaput mesečno. Ukoliko nisu rođeni bolesni, a to su retki slučajevi, radi se o generalno zdravoj deci koja još uvek nisu razvila imuni sistem. Ipak, ta su deca stalno bolesna i stalno pod lekovima. Koji ih nisu izlečili.
Kod nas homeopatija nije dovoljno poznata a kod mnogih izaziva i podozrenje. Zbog toga je homeopata najčešće poslednja osoba kojoj se roditelji obrate. Već očajni. Tada imam veći posao sa njima nego sa detetom, ali o tome u nekom narednom tekstu.
Kod dece homeopatija brzo deluje
U ovakvim slučajevima izlečenja su brza. Pravilno odabranim homeopatskim lekom i dobrim doziranjem, deca se za najviše mesec dana vraćaju u ravnotežu. Do poboljšanja dolazi veoma brzo, u roku od nekoliko dana, u zavisnosti od intenziteta simptoma. Tamo gde postoje bolovi, prestanak bolova očekujem u rasponu nekoliko sati do tri dana, opet u zavisnosti od intenziteta. Nekoliko meseci od početka lečenja dete se ne razlikuje od svojih vršnjaka koji imaju jači imunitet i ne razboljevaju se tako često kao vaše dete.
A u vezi sa tim, možda se pitate da li ste negde pogrešili pa je zbog toga vaše dete bolešljivije od drugih. Niste sigurno, jer su razlozi toliko različiti, da možemo da kažemo da su nepoznati. Nekad je takva njihova genetika, a u nekim slučajevima su roditelji opušteniji i smireniji, pa ih ne odvode kod lekara zbog svake tegobe, što ima za rezultat da ne dobijaju nepotrebne medikamente i imuni sistem polako jača. A možda ćete sada pomisliti da je baš to vaša greška – vi dete često odvodite lekaru. I ovde moram da razočaram vaš osećaj krivice: niste krivi!
Ipak, nešto možete da učinite kako bi se to promenilo, a više o tome ćete pročitati u nastavku teksta, iz mog ličnog iskustva.
Suština je da ako svoju decu u akutnim stanjima lečite homeopatijom, onda kada im je zaista potrebno lečenje, ona će ubrzo dostići svoje, pretežno zdrave, vršnjake. I ne samo to, već će lakše i brže prebolevati akutne bolesti. Takođe, omogućavate im da kasnije u životu budu zdravija, kako fizički, tako mentalno i emocionalno.
Zašto treba imati kućnu homeopatsku apoteku
Iz tog razloga uvek preporučujem svima, a posebno roditeljima male dece, da naprave malu kućnu homeopatsku apoteku, uz pomoć nekog osnovnog kursa se osposobe za elementarnu primenu homeopatskih lekova u hitnim i akutnim stanjima i započnu sami da leče najnormalnija bolesna stanja kroz koja svi povremeno prolazimo.
To u početku može da izgleda različito, u zavisnosti od toga kakva ste osoba vi sami. Nekome će biti vrlo stresno, neko će to raditi sa radoznalošću, neko će sa ushićenjem pratiti neverovatno brze promene koje se događaju nakon davanja leka, neko će sve vreme isto to gledati sa strahom, ali je jedno sigurno – kad ovladate i uverite se u delotvornost homeopatije, niko vam je više neće oduzeti i niko vas neće razuveravati. Tada homeopatija postaje značajno oruđe u životu vaše porodice.
Kako i zašto sam ja počela
Kada sam ja počinjala, ni ne sluteći da će mi to jednog dana biti poziv, bila sam na istom mestu kao vi. Za razliku od mnogih, a slično mnogim drugima, bila sam veliki paničar. Zato sam prethodni pasus napisala bez dvoumljenja i sa sigurnošću ću uvek stajati iza te svoje tvrdnje.
Počelo i jeste zato što je jedno od moje dece spadalo u grupu koju sam opisala na početku ovog teksta. Još gore, on je bio bolestan od samog rođenja i stvari su se samo komplikovale. Svim srcem, dušom i umom sam želela da zvanična medicina već jednom ponudi rešenje koje će mu doneti tek toliko poboljšanje, da nije stalno bolestan, da ne prelazi iz jednog u drugo bolesno stanje, da se ne smenjuju bez pauze tokom cele godine bolne upale ušiju, upale sinusa i astmatična gušenja. Da ne jurimo sa njim koji jedva diše noću u bolnicu, gde će primiti neki od steroidnih lekova da bi prodisao, pa od sutra–prekosutra, što bi rekli „Jovo nanovo“.
Meni je bio potreban lek
Ali, zvanična medicina nije imala takve lekove. Ona je imala samo pojas za spasavanje, da ga izbavi da se ne udavi – i simbolički i bukvalno.
Meni je bio potreban lek, lečenje koje dovodi do izlečenja, a ne pokušaji koji se završavaju neuspesima i medikamenti koji na duže staze ozbiljno ugrožavaju sveukupno zdravlje mog deteta. Moje misli o njegovoj budućnosti bile su vrlo mračne.
Tako sam i počela. Homeopata je u to vreme bio vrlo udaljen, ali me to nije sprečavalo da putujem nekoliko stotina kilometara da bi mu on samo spustio kuglicu u usta i odmah se vratim nazad. Ponekad noću, po ledu i snegu – samo da ga ne trujem više lekovima koji mu ne pomažu.
Zatim, homeopatija je promenila i mene, moje shvatanje zdravlja i bolesti. Moje prvo samoinicijativno davanje homeopatskog leka u porodici, uprkos tome što sam znala da ne može da naškodi sve i da pogrešim, bilo je vrlo dramatično. Jer: ja sam bila veliki paničar. Ali nisam imala izbora, što je ponekad veoma dobro. Posle toga, normalno je bilo da ću i ostaloj svojoj deci početi da dajem homeopatske lekove kad su bivali u akutnim stanjima.
Posle samo nekoliko gripova, stomačnih problema i povreda, mi više nismo odlazili kod lekara. Jedno vreme ih jesam odvodila doduše, i to je bilo samo zbog sopstvene nesigurnosti i strahova, ali sam dobijene recepte bacala čim bismo izašli. Bilo je raznih situacija koje su prerasle u porodične anegdote, a koje sam opisala u svojoj knjizi Homeopatija – porodična iskustva.
Homeopatiju treba uvesti u svoj dom
Homeopatska medicina je svima dostupna. Lekovi su jeftini, lečenja bi takođe trebalo da budu jeftina, makar dostupna najvećem broju građana, ali ne tvrdim da je tako u stvarnosti. Tvrdim da bi tako trebalo da bude.
Mislim da je uz sva sredstva informisanja, od kojih je jedno i ova internet stranica, razumno i rekla bih čak neophodno za jednu savremenu porodicu da ima svoju kućnu homeopatsku apoteku, da neko od roditelja ili ukućana završi osnovni kurs za primenu lekova, i onda počinje da se piše istorija korišćenja homeopatije u vašoj porodici.
Deca će videti šta vi radite, učiće od vas, daćete im jedno moćno oruđe za očuvanje zdravlja.
Homeopatija jeste naučna medicina, šta god o njoj govorili skeptici. Oni i jesu skeptici zato što nisu isprobali. Ali, za razliku od drugih medicinskih sistema, ona ima veliku prednost zbog same prirode svojih lekova, tako da ne morate da znate mnogo da biste je primenjivali. A možete da krenete za tim ogromnim znanjem, pa da je istovremeno i više proučavate. Može vam se dogoditi, kao što se dogodilo mnogima pa i meni, da vas toliko opčini to znanje, da se jednog jutra probudite kao homeopata.
Moj predlog je da probate. Možda mi se jednog dana javite.
1 komentar
Cesto bude poslednja opcija kojoj se roditelji okrecu, a ja bih rekla da bi trebalo da bude prva. 🙂